Ovaj dan mi se ne sviđa ni malo. Da mi ga je bilo prespavati bilo bi bolje,ali dobro...na sve se živ čovjek navikne. Nisam mislila da ću ikada razmišljati o tome da odem iz grada,države,ali sada me takve misli počinju pratiti. Mislim da boljeg riješena nema, u državi je opći kaos,posla ni od kuda,sa fakultetom ili bez njega isto vam se piše.Pa onda bolje otići u neku drugu državu i tamo živjeti barem koliko toliko pristojan život. Razočaranjima nikada kraja,barem s te strane,ali onda okrenem mozak za 180 stupnjeva,i dođu misli na onu svjetliju stranu pa gle! Najednom je sve u mome svijetu veselo,ružičasto,sve je kao savršeno,dok ne dođe tmurni oblak i vrati me u stvarnost. Jedva čekam ljeto,mislim da su čovjeku tada mislim ipak malo veselije nego po tmurnom vremenu. Ja ne znam kako vi,ali uz nutellu i čašu mlijeka život je slađi,pa makar dok to ne pojedete...
xo xo Cvijetak zanovijetak ;)
Nema komentara:
Objavi komentar